Seleziona dizionario:

Dizionario Italiano Friulano

rimediare v.intr., v.tr.

  1. 1a
    v.intr. [AU] (cjatâ une soluzion, frontâ un dam) comedâ, justâ, rimedeâ, mendâ, altr.trad. cuinçâ, imbroiâ sù
    • deve rimediare ai suoi errori, al à di mendâ i siei fai
    1b
    v.intr. [CO] (suplî) proviodi, viodi, altr.trad. pensâ, rimedeâ, suplî
    • hanno rimediato a tutto quello che serviva, a àn viodût di dut ce che al coventave
    2
    v.tr. [CO] (fâ lâ in miôr une situazion negative) justâ, rimedeâ, altr.trad. argagnâ, comedâ, imbroiâ sù
    • bisogna rimediare la situazione, i vûl justade la situazion
    3a
    v.tr. [CO] (parâ dongje) tirâ dongje, altr.trad. dâ dongje, fâ dongje, imbroiâ sù, parâ dongje, puartâ dongje, tirâ sù
    • studia molto, ma rimedia brutti voti, al studie une vore, ma al tire dongje bruts vôts
    3b
    v.tr. [CO] (vê alc di negatîf) tirâ dongje, tirâ sù, altr.trad. dâ dongje, fâ dongje, imbroiâ sù, parâ dongje, puartâ dongje
    • il nuovo film ha rimediato una critica negativa, il gnûf film al à tirât sù une critiche negative
    4
    v.tr. [CO] (tirâ fûr alc, a voltis cuntun tic di inzen e fortune) rangjâ, fâ fûr, altr.trad. dâ dongje, gjavâ fûr, justâ, otignî, tirâ fûr
    • ha rimediato una gonna da un po' di scampoli, e à rangjade une cotule di un pôcs di scampui