Dizionari Talian Furlan

stormire v.intr.

  1. 1
    v.intr. [CO] (di fueis e ramaçs, fâ sunsûr par vie dal movilis dal aiar) businâ, scrosopâ, svintulâ
    • la brezza faceva stormire leggermente le foglie dei pioppi, la bavesele e faseve svintulâ o ancje businâ lizeris lis fueis dai pôi