Dizionari Talian Furlan

piantino s.m.

  1. 1
    s.m. [CO] (vt. pianto1)
    2
    s.m. [CO] (il vaî un pôc) vaidute, altr.trad. vaiuçade, vaiudute
    • al matrimonio ha fatto un piantino, tal matrimoni e à fate une vaidute