Dizionari Talian Furlan

lordare v.tr.

  1. 1
    v.tr. [CO] (fâ deventâ sporc) sporcjâ, insoçâ, impacagnâ, incragnî, ontolâ, pacagnâ, pastielâ, poçolâ, altr.trad. brodegâ, contosî, impacjucâ, impastrocjâ, impastroçâ, impotacjâ, ofegâ, paparotâ, pastiçâ, pistriçâ, pistrignâ, potacjâ, sbrodacjâ, sbrudiâ, scuintiâ, slapagnâ, smeusâ, tafagnâ
    • è entrato con gli stivali infangati e ha lordato tutto il pavimento, al è jentrât cui stivâi impantanâts e al à sporcjât dut il paviment
    fig. (gjavâ l'onôr, la reputazion) sporcjâ, maglâ, insoçâ, altr.trad. disonorâ, infamâ
    • quello scandalo lo ha lordato, chel scandul i à sporcjât la muse