Dizionari Talian Furlan

insabbiare v.tr.

  1. 1
    v.tr. [CO] (cuvierzi di savalon) insavalonâ
    (sporcjâ di savalon) insavalonâ
    • la pioggia sporca ha insabbiato la macchina, la ploie sporcje e à insavalonât la machine
    2
    v.tr. [CO] fig. (fâ che une ricercje di veretât si fermi) inglereâ, imberdeâ, altr.trad. fermâ, impedî, inderedâ, ingredeâ, ingropâ, leâ
    • qualcuno ha insabbiato le indagini, cualchidun al à imberdeât lis indagjins
    (fâ che une veretât no si scuvierzi) parâ sot, platâ, altr.trad. inderedâ, scuindi
    • le prove sono insabbiate, lis provis a son paradis sot o ancje platadis